Predsednik Zelenih Srbije Ivan Karić za našu organizaciju navodi kako je veliki broj ekoloških problema sa kojima se susrećemo, ujedno i prilika za razvoj različitih sektora i industrija u okviru domaće privrede, uz daleko zdravije i prijatnije okruženje. Kao osnovni uslov za razvoj ovog tipa cirkularne ekonomije vidi u osnivanju „Zelenog investicionog fonda“ čija bi namena bila da podržava „eko“ inovacije, odnosno ulaganja u mala, brza, ekonomski i ekološki prihvatljiva rešenja. Detaljnije u nastavku teksta.
Mi imamo brda od 30-45 metara pepela, koji se nalazi pored Save, na najplodijem zemljištu u Obrenovcu ovo dalje pravi probleme sa podzemnim vodama jer povećava nivo sulfata, a razvejavanjem pepela povećava se broj dece sa respiratornim problemima.
Još jedan problem predstavlja usmerenost na fosilna goriva, koja po nama nisu budućnost i zato moramo da ozelenimo deo proizvodnje energije na šta nas na kraju krajeva i obavezuju evropski standardi. U Srbiji imate situaciju da se koriso reke produbljuje Morave menje zbog preterane i nekontrolisanje eksplatacije šljunka. A eto imamo veštački resurs koji nam pravi problem a može biti odlična zamena šljunku kao ranije pomenuti pepeo.
Na kojim vrednostima zasnivate vaše tvrdnje ?
Zelena ekonomija je nova vrednost. Vrednosti kojima smo mi posvećeni jesu zdrava životna sredina, obnovljiva energija i štednja resursa.
Primenom kojih konkretnih mera planirate rešavanje problema ?
Mi želimo da napravimo Zeleni investicioni revolving fond, koji nije ništa poput fondova koji postoje. Ovaj fond bi podržavao eko inovacije odnosno ulaganja u mala, brza, ekonomski i ekološki prihvatljiva rešenja (na primer: solarne pumpe za navodnjavanje, sušare na bio masu).
Veoma je važno da menadžment fonda bude profesionalan, kako bi se sprečili rizici lošeg upravljanja. Na primer, u Norveškoj imate fondove i kompanije u kojima država ima gotovo 50% vlasništva, ali oni uspešno posluju jer imaju profesionalan menadžment.
Postoje fondovi koji se mogu uzeti kao model, recimo ENIF, IFC, SEAF. ENIF recimo, funkcioniše po sledećem principu: vi imate inovacije, mi dajemo novac i pravimo zajedničku kompaniju a za 5 godina kad kompanija poraste, kompanija se prodaje, a prvo se nudi vam pravo kupovine. Evo je veoma koristan model, i važno je znati da samo ekološke inovacije imaju brz rast. Ovim pristupom država rešava probleme, na jedan preduzetnički i proaktivan način. Kroz saradnju sa ESCO fondom, mi možemo, na primer, učiniti Beograd energetski efikasnijim.
Ravne krovove možemo pokriti solarnim panelima, uraditi izolaciju zgrada i ugradnju toplotnih pumpi i zamena prozora. Ovo sve može da se proizvede u Srbiji. Ovakvim pristupom se stvaraju tzv. green new job, a ujedno se štedi energija što je značajno za celu Srbiju. Naravno ovo važi za sve gradove u zemlji. Tu struju koju „uštedimo“ možemo prodati na međunarodnom tržištu. Mi težimo energetski i elektronski nezavisnim domaćinstvima. Sve to može da se ostvari kroz rad Fonda.
Da li računate na pojavu nekog rizika ?
Najveći rizik jeste nepoverenje građana u institucije finansijskog tipa, što može rezultirati da dođe do otpora prilikom osnivanja Fonda. Takođe, još jedan rizik predstavlja činjenica da nisu sve inovacije uspešne.
Na koji način planirate da pratite koliko je uspešan vaš predlog u praksi ?
Rad Fonda će se nadzirati uravnoteženom i podeljenom kotrolom. Ovde je bitna i spoljna kontrola kako bi se sprečili pomenuti rizici (nezavisna revizija na primer, je jedan način).
Zatim, proveravanje ekonomskog učinka i povraćaj sedstava, kao i priprema novih programa za ulaganje u nove projekte.
Da li u programu stranke bavite pitanjem cirkularne ekonomije ?
Načelno u programu se bavimo ovim problemom, međutim ekološka politika je jako inovativna i teško je sve novine staviti u program.